Uređuje se zbog svega ostalog: instalacija iz pedesetih, poda koji pada prema dvorištu i zida koji nije ravan ni u jednom smjeru.

Ovaj tekst objašnjava što se u takvom stanu smije raditi bez ikakvog papira, što traži prijavu ili dozvolu, kad se u priču uključuje zaštita spomenika i kojim se redom radovi rade da se ništa ne radi dvaput.

Što je starogradnja i zašto je drugačija

Pod starogradnjom se u Zagrebu misli na zgrade sagrađene do Drugog svjetskog rata. Najviše ih je u Donjem gradu, na Medveščaku, u dijelu Trešnjevke i uz glavne ulice starih naselja.

Građene su od opeke, sa stropovima od drvenih greda ili čeličnih nosača i opeke. Instalacije su dodavane naknadno, često više puta, i svaki put drugim putem.

To znači tri stvari za svakoga tko uređuje. Zidovi nose i ne smiju se dirati bez računa, a podovi nisu ravni, jer su grede tijekom stotinu godina popustile.

Treća stvar: ništa nije standardnih dimenzija. Vrata, prozori, niše i visine prilagođavaju se svaki put posebno.

Radovi koji ne traže ništa

Ličenje, zamjena poda, nova kupaonska oprema na postojećim priključcima, nova kuhinja na istom mjestu, zamjena unutarnjih vrata i električarski radovi unutar stana ne traže ni prijavu ni dozvolu. To su radovi na održavanju i uređenju unutar vlastitog stana.

Isto vrijedi za rušenje ili gradnju pregradnog zida koji ne nosi, ali samo ako je stvarno pregradni. U starogradnji zid od opeke debljine petnaest centimetara može biti nosiv, pa se prije rušenja zove statičar, a ne majstor s čekićem.

Granicu između uređenja i građenja povlači Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine propisom o jednostavnim građevinama i radovima. Prema njemu se bez dozvole smije raditi ono što ne mijenja konstrukciju, vanjski izgled ni namjenu.

Radovi koji traže dozvolu ili suglasnost

Čim se dira nosivi zid, spaja dva stana, otvara novi prozor, mijenja fasada ili prenamjenjuje tavan, riječ je o građenju. Za to se u Zagrebu traži građevinska dozvola ili barem glavni projekt s potvrdom, ovisno o opsegu.

Zahtjev se podnosi gradskom uredu nadležnom za graditeljstvo. Koji ured to obrađuje, gdje se predaje i koji se prilozi traže, navedeno je na stranici Grada Zagreba za prostorno uređenje i graditeljstvo. Rokovi obrade ovise o urednosti zahtjeva više nego o uredu.

Uz dozvolu treba i suglasnost suvlasnika kad se radovi dotiču zajedničkih dijelova: fasade, krova, stubišta, dimnjaka i instalacija koje prolaze kroz više stanova. Suvlasnici odlučuju većinom po udjelima, a bez te odluke upravitelj ne može dati ništa.

Zaštićena jezgra: kad ulazi konzervator

Velik dio Donjeg grada, Gornji grad i Kaptol nalaze se unutar zaštićene povijesne cjeline. U tim ulicama vanjski izgled zgrade, uključujući prozore prema ulici, ne mijenja se bez suglasnosti nadležnog konzervatorskog odjela.

U praksi to znači da se stari drveni dvokrilni prozor prema ulici ne smije zamijeniti bijelim PVC prozorom. Zamjena mora zadržati podjelu i materijal, a isto vrijedi za ulazna vrata zgrade i balkonske ograde.

Koje su zgrade i cjeline pod zaštitom i koji je odjel nadležan, drži u evidenciji Grad Zagreb zajedno s Ministarstvom kulture. Provjera prije narudžbe prozora štedi cijelu narudžbu.

Unutrašnjost stana u pravilu nije pod zaštitom, osim kad je zgrada pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Tada i štukature, stolarija i pećnice mogu biti dio zaštite, što se provjeri prije nego što se bilo što skine.

Podovi: prva stvar koja se mjeri, zadnja koja se radi

Pod u starogradnji rijetko je ravan. Razlika visine od tri do pet centimetara preko sobe uobičajena je, jer su drvene grede pod parketom kroz desetljeća popustile prema sredini.

Stari hrastov parket na takvom podu može se brusiti i lakirati, i to je često najbolji izbor. Kad je parket istrošen ili je pod pod njim šupalj, dolazi novi pod, a on se ne može položiti na kosinu.

Plivajući pod, laminat ili vinil, traži podlogu ravnu unutar dva milimetra na dva metra. Zato izvođač podova prvo mjeri pad, zatim izravnava masom ili suhim estrihom i tek onda polaže.

To mjerenje i izravnavanje je točka na kojoj posao prestaje biti nešto što vlasnik radi sam. Pogrešno izravnan pod vidi se tek kad je gotov, a onda se skida cijeli.

Što se u novogradnji radi drugačije, gdje je pod ravan ali estrih vlažan, opisuje tekst Podovi u novogradnji.

Instalacije: što se mijenja cijelo, a što nikad

Električna instalacija iz vremena aluminijskih vodiča mijenja se cijela, s novim ormarićem i zaštitnim sklopkama. Djelomična zamjena stvara mjesta gdje se stari i novi vodič spajaju, a ta mjesta su najčešći uzrok kvara.

Vodovodne cijevi u starogradnji često prolaze kroz susjedne stanove, pa se zamjena okomite cijevi dogovara sa zgradom, ne radi sama. Plinska instalacija se ne dira bez ovlaštenog instalatera i pregleda distributera, bez iznimke.

Dimnjaci u starim zgradama služe i za plinske bojlere. Prije ugradnje bojlera dimnjačar pregledava kanal, jer zajednički dimnjak s nekoliko priključaka ne smije primiti još jedan bez provjere.

Vlaga, prozori i grijanje

Vlaga u starogradnji dolazi iz tri smjera: iz podruma kroz zidove prizemlja, kroz stare prozore koji propuštaju i iz kupaonice bez ventilacije. Svaki od tih uzroka rješava se drugačije, a ličenje ne rješava nijedan.

Novi prozori u starom stanu bez ventilacije stvaraju kondenzaciju na hladnim zidovima, jer stan koji je stotinu godina disao kroz prozore odjednom prestane. Zato se uz prozore planira i način prozračivanja, makar to bio samo režim otvaranja.

Grijanje je u starogradnji najčešće plinski bojler s radijatorima ili, u dijelu centra, gradska toplana. Zamjena bojlera je jednostavna; prelazak s peći na etažno grijanje je zahvat koji traži dimnjak, plinski priključak i projekt.

Koliko traje i kad se radi

Potpuno uređenje stana od šezdeset kvadrata u starogradnji, s instalacijama, kupaonicom i podom, traje dva do tri mjeseca kad su majstori usklađeni. Bez usklađivanja traje pola godine, jer svaki čeka prethodnog.

Radovi se rade u sezoni kad se prozori mogu držati otvorenima, od travnja do listopada. Zimi se suše masa i žbuka sporije, a susjedi teže podnose otvoreni haustor.

Kad treba arhitekt, a kad ne

Za ličenje i pod ne treba nitko osim majstora. Za spajanje dviju soba, premještanje kupaonice ili novu podjelu stana treba projekt, jer se dira konstrukcija ili instalacije koje prolaze kroz zgradu.

Ovlaštenog arhitekta za takav projekt nalazi se u imeniku Hrvatske komore arhitekata, gdje se provjerava ima li osoba važeće ovlaštenje. Projekt u starogradnji vrijedi više nego u novogradnji, jer u staroj zgradi nema nacrta koji odgovara stvarnom stanju.

Redoslijed radova koji se ne preskače

1. Statika i dozvole, ako se dira zid ili fasada.
2. Rušenje i odvoz šute, uz dogovor sa zgradom o stubištu i kontejneru.
3. Instalacije: struja, voda, plin, grijanje, sve u zidu prije žbukanja.
4. Žbukanje, izravnavanje zidova i stropova.
5. Kupaonica: hidroizolacija, pločice, oprema.
6. Izravnavanje i polaganje poda.
7. Ličenje, vrata, kuhinja, namještaj.

Najčešća greška je pod prije instalacija ili kuhinja prije poda. Oboje znači da se gotov posao razbija. Drugi je problem šuta, jer u starogradnji nema lifta, a kontejner na ulici u centru traži dozvolu za zauzeće javne površine.

Suvlasnici, upravitelj i pričuva

Radovi u stanu tiču se i zgrade. Bušenje vikendom, prašina na stubištu i kontejner ispred ulaza su stvari oko kojih se kućni red i susjedi lako posvađaju. Najava upravitelju i obavijest na ulazu koštaju ništa, a štede tjedne.

Kad se u istom trenutku obnavlja i fasada ili krov, redoslijed se usklađuje sa zgradom. Kako se ti zajednički radovi financiraju i tko o njima odlučuje, objašnjava Pričuva i upravitelj zgrade.

Mali stan u velikoj zgradi

Dio starih stanova podijeljen je na manje jedinice još prije desetljeća, pa u Donjem gradu ima garsonijera s visokim stropom i jednim prozorom. U njima se prostor ne dobiva rušenjem nego visinom, galerijom ili ormarom do stropa.

Kako se u takvom stanu dobiva prostor bez ikakvih dozvola, razrađuje tekst Mali stan u centru.

Starogradnja nagrađuje strpljenje. Tko prvo izmjeri, pita zgradu i naruči projekt tamo gdje treba, dobije stan koji će trajati još stotinu godina. Tko počne od kuhinje, dobije lijepu kuhinju na kosom podu.

Ovaj tekst objašnjava sustav onako kako ga koristi netko tko u Zagrebu živi, a ne netko tko dolazi na vikend: karte po trajanju, pretplatu, zone prema prigradskim gradovima i noćnu mrežu.

Tko vozi i što vozi

Tramvajska mreža pokriva središnji dio grada i glavne pravce prema zapadu, istoku i jugu preko Save. Autobusi voze tamo gdje tramvaj ne ide: brežuljke na sjeveru, rubne kvartove, Novi Zagreb izvan glavnih pravaca i prigradske općine.

Vozni redovi, trase i sve promjene drže se na stranicama ZET-a, gdje su i obavijesti o radovima zbog kojih tramvaj mjesecima vozi drugom trasom. Aplikacija pokazuje stvarne dolaske, što je u Zagrebu korisnije od voznog reda.

Uspinjača spaja Donji i Gornji grad i vozi na istu kartu kao tramvaj. Vožnja traje minutu, a red za nju ljeti dulje.

Karte po trajanju, ne po vožnji

Karta u Zagrebu vrijedi određeno vrijeme od trenutka poništavanja, ne za jednu vožnju. U tom vremenu se presjeda koliko god puta treba, u bilo kojem smjeru, tramvajem i autobusom.

Postoje karte za kraću vožnju od pola sata, za dulju od sat i pol i dnevna karta koja vrijedi do kraja dana.

Cijene se mijenjaju odlukom Gradske skupštine, pa se aktualni iznos gleda na stranici prijevoznika. Tekst napisan prije te odluke nužno zaostaje.

Karta se poništava odmah po ulasku, na validatoru uz vrata. Karta u džepu koja nije poništena računa se kao da je nema.

Gdje se karte kupuju

Papirnate karte prodaju se na kioscima i u prodajnim mjestima prijevoznika. Elektronička karta puni se na plastičnu ili virtualnu karticu, a pojedinačna vožnja plaća se i preko mobilne aplikacije ili porukom, što je najbrže za nekoga tko vozi rijetko.

Vozač u tramvaju ne prodaje karte. U autobusu na prigradskim linijama katkad prodaje, ali to se ne računa kao pravilo.

Pretplata: kad se isplati

Tko vozi svaki radni dan, uzima mjesečnu pretplatu na osobnoj kartici. Isplati se već kod dvadesetak vožnji mjesečno, a dolazi u verzijama za zaposlene, studente, učenike i umirovljenike, s različitim cijenama i uvjetima.

Za studentsku i učeničku pretplatu traži se potvrda o upisu, za umirovljeničku rješenje o mirovini. Godišnja pretplata jeftinija je od dvanaest mjesečnih, ali se plaća odjednom.

Kartica se vezuje uz osobu i ne posuđuje. Kontrola je uspoređuje s osobnom iskaznicom, a kazna za tuđu kartu jednaka je kazni za vožnju bez karte.

Zone: grad i prigradski gradovi

Područje Grada Zagreba je jedna zona i u njoj vrijedi obična karta. Prigradske linije koje voze u Zaprešić, Samobor, Veliku Goricu, Dugo Selo i okolna mjesta prelaze u drugu zonu, i za vožnju preko granice treba karta koja pokriva obje.

Granice zona prate administrativne granice grada, koje određuje Grad Zagreb, a ne osjećaj gdje grad prestaje. Sesvete su unutar gradske zone, Velika Gorica nije, iako su obje jednako daleko od centra.

Tko živi u prigradskom gradu i radi u Zagrebu, uzima pretplatu za dvije zone. Kako izgleda dnevna vožnja iz okolice, opisuje tekst Preseljenje u okolicu.

Noćne linije

Noću, otprilike od ponoći do četiri ujutro, dnevna mreža stane i voze noćne linije s vlastitim brojevima. Voze rjeđe, svakih pola sata ili sat, i pokrivaju glavne pravce, ne svaku ulicu.

Noćna karta vrijedi za tu vožnju i kupuje se unaprijed ili u vozilu, ovisno o liniji. Tko se noću vraća iz centra na rub grada, provjerava noćnu liniju prije izlaska, jer se zadnji dnevni tramvaj ne čeka.

Vlak kao dio gradskog prijevoza

Prigradski vlak vozi kroz grad od Podsuseda do Sesveta i dalje, sa stanicama na Zapadnom i Glavnom kolodvoru. Za stanovnike zapadnog i istočnog ruba to je najbrži put u centar, brži od tramvaja.

Vlak vozi željeznički prijevoznik, ne gradsko poduzeće, pa karta za tramvaj u vlaku ne vrijedi. Postoji zajednička pretplata koja pokriva oboje i isplati se svakome tko vlak koristi svaki dan.

Bicikl, romobil i što se smije unijeti

Sklopivi bicikl i romobil unose se u tramvaj kad nije gužva, obični bicikl ne. Dječja kolica ulaze na srednja vrata i imaju mjesto nasuprot njih, a psi na povodcu s brnjicom voze se uz kartu za životinju.

Ljeti se dio stanovnika prebaci na bicikl, jer je grad ravan i biciklističke staze pokrivaju glavne pravce. Zimi se vraćaju u tramvaj, pa je pretplata u studenom tražena.

Kontrola i kazne

Kontrolori ulaze bez najave, najčešće u parovima, i pregledavaju karte na validatoru ili na uređaju. Vožnja bez karte naplaćuje se na licu mjesta ili se izdaje nalog za plaćanje, a iznos je višestruko veći od dnevne karte.

Karta kupljena u aplikaciji vrijedi od trenutka kupnje, ne od ulaska. Kupnja u trenutku kad kontrolor uđe ne prolazi.

Kako se sustav koristi u praksi

1. Aplikacija s dolascima uživo, ne papirnati vozni red.
2. Mjesečna pretplata za svakoga tko vozi radnim danom.
3. Dvije zone za prigradski grad, jedna za Sesvete i Novi Zagreb.
4. Noćna linija provjerena prije izlaska.
5. Karta poništena pri ulasku, svaki put.

Kvart se u Zagrebu često bira upravo prema tramvaju, pa tekst Kvartovi Zagreba počinje od pitanja koliko traje put na posao. Tko ima auto, uz tramvaj rješava i parkiranje, što je zasebna priča pod Parkiranje za stanare.

Sustav je jednostavniji nego što izgleda prvog tjedna: jedna karta, vrijeme umjesto vožnje, jedna zona za grad. Sve ostalo su iznimke koje se nauče kad zatrebaju.

Razlika se ne vidi na cijeni nego na onome što slijedi nakon blagajne: kako namještaj stiže, tko ga nosi na kat i tko ga sastavlja.

Ovaj tekst prolazi kroz zagrebačke trgovine namještajem redom kojim se obično posjećuju, a zatim kroz ono što nijedan katalog ne objašnjava: dostavu do stana, sastavljanje i što se radi kad nešto ne valja.

Gdje se što nalazi

IKEA je u Rugvici, istočno od grada uz autocestu prema Slavoniji, na adresi koja je administrativno izvan Zagreba. Do nje se ide autom ili autobusom koji vozi od Glavnog kolodvora, a povratak s ormarom u kutijama bez auta praktički ne postoji.

Lesnina ima salone na Jankomiru i u Novom Zagrebu, s naglaskom na gotov namještaj koji stiže sastavljen ili ga sastavlja njihova služba. Emmezeta je na Jankomiru i u Dubravi, JYSK po cijelom gradu, u trgovačkim centrima i uz veće ceste.

Uz ta četiri postoji sloj manjih salona i stolarskih radionica koji rade po mjeri, ali to je zasebna tema. Tko traži ormar u nišu koju nijedan modul ne pokriva, počinje od teksta Ormar iz kataloga ili po mjeri.

Četiri trgovine, četiri načina prodaje

Tablica sažima po čemu se četiri najveće zagrebačke trgovine namještajem razlikuju u onome što slijedi nakon kupnje.

Uvjeti dostave i sastavljanja mijenjaju se po sezonama i akcijama, pa tablica opisuje uobičajeni model, a ne trenutni cjenik. Ono što se ne mijenja jest podjela: kutije nasuprot gotovim komadima.

Kutije ili gotov komad: što se stvarno kupuje

Namještaj u ravnim kutijama jeftiniji je zato što kupac plaća ploče, okov i upute, a ne sate sastavljanja. Ista komoda iz salona stiže gotova i košta više, jer je netko u tvornici ili skladištu proveo taj sat s odvijačem.

Ploča od koje je takav namještaj napravljen gotovo je uvijek iverica obložena melaminom ili folijom. Ista ploča ide u kutiju i u gotov komad iz salona.

Što ta ploča podnosi, kako se ponaša u kuhinji i zašto se rub ljušti kad se odlijepi kant traka, opisuje proizvođač Egger u tehničkim listovima svojih ploča. Ti listovi vrijede za cijelu kategoriju, ne samo za jednu trgovinu.

Gotov komad iz salona obično ima isti materijal, ali tvornički spojen. Razlika je u tome što se rastavljeni komad kasnije teže seli, jer se iverica pri drugom sastavljanju drži slabije nego pri prvom.

Što se gleda u salonu, a ne u katalogu

Katalog pokazuje boju i dimenzije, salon pokazuje okov. Vrata ormara koja se zatvaraju sama i ladica koja ne udara o okvir ovise o šarki i vodilici, ne o ploči.

Kako se prepoznaje šarka s prigušenjem i što znači da se vrata podešavaju u tri smjera, objašnjava proizvođač okova Blum, čiji se sustavi ugrađuju u kuhinje i ormare više proizvođača. U salonu se to provjerava rukom: vrata se otvore do kraja i puste.

Drugo što se gleda je debljina ploče i leđa ormara. Leđa od tankog lesonita koja se pribijaju čavlićima drže ormar pravokutnim, ali se pri selidbi prva oštete.

Nakon blagajne: dostava do zgrade, ne do sobe

Prvi nesporazum nastaje kod dostave. Dostava u Zagrebu u pravilu znači do ulaza u zgradu ili do lifta, a katkad do vrata stana ako je to u ponudi posebno navedeno. Četvrti kat bez lifta nije dio standardne dostave gotovo ni kod koga.

Termin dostave dogovara se u rasponu od nekoliko sati, a kutije stižu na paleti ili na kolicima. Tko živi u starogradnji, prije narudžbe mjeri haustor, podest i vrata stana.

Ormar od 236 centimetara u kutiji ne okreće se na uskom stubištu, a kutija koja ne prođe vraća se u kombi. Detalje tog dijela puta obrađuje tekst Dostava namještaja u zgradu.

Sastavljanje: tko, kad i za koliko

Drugi nesporazum je sastavljanje. Kod trgovina koje prodaju kutije usluga sastavljanja postoji, ali je zasebna stavka s vlastitim terminom, koji je u sezoni useljenja i nekoliko tjedana nakon dostave. Kutije za to vrijeme stoje u hodniku.

Zato u Zagrebu postoji sloj samostalnih montažera koji nisu vezani uz trgovinu i sastavljaju namještaj iz bilo koje kutije, često već dan-dva nakon dostave. Dogovara se po komadu ili po satu, a razlika prema trgovini je u terminu, ne u kvaliteti.

Kod obje opcije vrijedi isto pravilo: tko sastavlja, mora izdati račun. Što obrtnik smije naplatiti, koji račun izdaje i što jamči za posao koji je odradio, uređuje Hrvatska obrtnička komora kroz pravila koja vrijede za svaki registrirani obrt.

Sastavljanje kod kuće, s uputama i imbus ključem iz kutije, ima smisla za policu i noćni ormarić. Ormar od dva i pol metra, krevet s podiznim mehanizmom i kuhinjski elementi koji se vješaju na zid traže dvoje ljudi, libelu i alat koji većina stanova nema.

Kuhinja je zaseban slučaj

Kuhinja iz kutija nije komoda iz kutija. Elementi se vješaju na zid, radna ploča se reže na mjeru oko sudopera, a ploča za kuhanje i napa spajaju se na struju i plin.

Trgovine zato za kuhinje nude planiranje u salonu i sastavljanje koje uključuje montažu na zid, ali ne i priključke. Električar i plinoinstalater dolaze zasebno i to se dogovara prije nego što kuhinja stigne, ne poslije.

U zagrebačkoj starogradnji zidovi nisu ravni ni okomiti, pa se kuhinja koja u planeru izgleda savršeno u stanu montira uz podloške i rezanje. To je posao za nekoga tko je to već radio.

Kad se kupuje: sezone i akcije

Ljeto i rujan su sezona useljenja, pa su tada i termini dostave i sastavljanja najduži. Tko se seli prvog listopada, namještaj naručuje u kolovozu, ne posljednji tjedan rujna.

Akcije se u velikim trgovinama vrte po katalogu, a najveći popusti padaju na serije koje se povlače iz ponude. Kupnja dijela ormara na akciji, s planom da se ostatak dokupi poslije, završi bez ostatka.

Koliko to sve zajedno košta

Cijena namještaja u katalogu je jedan broj. Cijena namještaja u stanu je taj broj plus dostava, plus sastavljanje, plus eventualno nošenje po stubištu. Za ormar, krevet i komodu iz kutija razlika između kataloga i sastavljenog namještaja u sobi lako iznosi stotinjak eura i više.

Taj iznos je gruba procjena koja ovisi o trgovini, katu i broju komada, i vrijedi samo kao podsjetnik da se uspoređuje cijena u sobi, ne cijena na polici.

Kad nešto ne valja

Ogrebana ploča, kutija u kojoj nedostaje vrećica vijaka ili vrata koja se ne daju podesiti nisu rijetkost. Trgovina je dužna odgovoriti na pisani prigovor, a rok i prava kupca ne ovise o tome je li namještaj sastavljen sam ili uz uslugu.

Što se traži, u kojem roku i tko plaća ponovno sastavljanje nakon zamjene dijela, razrađuje tekst Reklamacija namještaja. Ključno je jedno: kutija se fotografira prije otvaranja, a oštećenje prije nego što se komad sastavi.

Rabljeno kao alternativa

Za prvi stan ili privremeni najam mnogi u Zagrebu ne kupuju novo. Oglasnici, nedjeljni sajam na Jakuševcu i skupine za poklanjanje namještaja daju masivne komade iz šezdesetih za cijenu dostave.

Što se pri takvoj kupnji provjerava, kako se komad prevozi i što učiniti sa starim namještajem koji se zamjenjuje, opisuje Rabljeni namještaj u Zagrebu.

Redoslijed koji štedi novac i živce

1. Izmjeriti sobu, haustor, stubište i vrata stana prije odabira bilo čega.
2. Odlučiti hoće li se namještaj sastavljati kod kuće ili ne, i to prije kupnje.
3. Uskladiti termin dostave s terminom sastavljanja, ne obrnuto.
4. Fotografirati kutije pri dostavi.
5. Čuvati račun i upute najmanje dvije godine.

Namještaj u Zagrebu nije skup zbog trgovina nego zbog zgrada. Tko unaprijed računa s katom, liftom i satom sastavljanja, plaća onoliko koliko piše na cijeni, a ne trećinu više.

Između tog dvoje stane sve što ovaj tekst objašnjava: kako se čita cijena, što se pita na razgledavanju i što mora pisati u ugovoru da poslije ne bude iznenađenja.

Tekst ne rangira kvartove ni agencije. Opisuje kako tržište najma u Zagrebu radi, gdje su zamke i koji papiri štite najmoprimca jednako kao i najmodavca.

Od čega se sastoji cijena

Cijena najma u oglasu obično je najamnina bez režija. Uz nju idu pričuva, koju u većini slučajeva plaća vlasnik, i režije, koje plaća najmoprimac: struja, plin, voda, grijanje, odvoz otpada i internet.

Zato se dva stana s istom najamninom mogu razlikovati za stotinjak eura mjesečno, ovisno o tome grije li se na toplanu ili na plin i je li zgrada izolirana. Taj iznos je okvirna razlika, ne pravilo, i mijenja se sa svakom zimom.

Što režije u Zagrebu stvarno obuhvaćaju i kako se razlikuju po kvartovima, razrađuje tekst Režije u zagrebačkom stanu.

Uz prvu najamninu plaća se polog, najčešće u iznosu jedne mjesečne najamnine, ponekad dvije. Agencija, ako posreduje, naplaćuje proviziju od najmoprimca, obično u visini jedne najamnine.

Kvartovi i cijene: što se plaća

Razlika u cijeni po kvartovima ne prati ljepotu ulice nego tramvaj, tip zgrade i godinu gradnje. Centar i Maksimir su najskuplji, Novi Zagreb i istok grada najpovoljniji, Trešnjevka i zapadni kvartovi između.

Tablica pokazuje što na cijenu najma u Zagrebu utječe više, a što manje, prema iskustvu s oglasa u posljednjih nekoliko godina.

Prosječne cijene najma po kvadratu za Zagreb objavljuje Državni zavod za statistiku u sklopu statistike cijena stanovanja, i to je jedini izvor koji ne ovisi o oglasniku. Oglasi pokazuju traženu cijenu, a ne onu koja se na kraju plati.

Kako se kvart uopće bira, prije nego što se gleda cijena, pokriva tekst Kvartovi Zagreba.

Tko je vlasnik: provjera prije pologa

Prije nego što se preda polog, provjerava se je li osoba koja iznajmljuje stvarno vlasnik stana ili ima punomoć vlasnika. To se u Hrvatskoj provjerava jednim uvidom u zemljišnu knjigu, koji je javan i dostupan svima.

Uvid se radi prema adresi i broju čestice ili prema podacima iz ugovora, a izvadak se dobiva na portalu zemljišnih knjiga za nekoliko minuta. Ako se ime u izvatku ne poklapa s imenom na ugovoru, traži se objašnjenje prije, ne poslije.

Stan koji je u zemljišnoj knjizi opterećen ovrhom ili je predmet spora nije nužno loš izbor, ali je izbor s rizikom koji najmoprimac ne mora nositi.

Ugovor: što mora pisati

Ugovor o najmu stana u Hrvatskoj sklapa se u pisanom obliku. Bez papira nema ni zaštite ni dokaza, a ovjera kod javnog bilježnika daje mu snagu ovršne isprave, što štiti obje strane.

U ugovoru stoji tko je najmodavac i najmoprimac, adresa i opis stana, iznos najamnine i način plaćanja, iznos pologa i uvjeti povrata, trajanje i otkazni rok, tko plaća pričuvu i režije te popis stvari u stanu. Ugovor koji nema popis stvari s opisom stanja stvara spor pri iseljenju.

Najmodavac je dužan prijaviti najam i platiti porez na dohodak od najma. Kako se taj porez obračunava i da obveza leži na vlasniku, a ne na najmoprimcu, objašnjava Porezna uprava. Ugovor koji se ne prijavljuje ostavlja najmoprimca bez mogućnosti prijave prebivališta na toj adresi.

Polog: koliko, gdje stoji i kako se vraća

Polog je jamčevina za štetu i neplaćene račune, ne unaprijed plaćena zadnja najamnina. Vraća se pri iseljenju, nakon što se stan pregleda i pročitaju brojila, umanjen za dokazanu štetu.

Da bi povrat prošao bez svađe, stanje stana pri useljenju se fotografira i upisuje u zapisnik koji potpisuju obje strane. Isti zapisnik služi i pri iseljenju. Cijeli taj postupak, s koracima i rokovima, opisuje tekst Iseljenje iz najma.

Razgledavanje: što se gleda u petnaest minuta

Razgledavanje u Zagrebu traje kratko, jer iza vrata čeka sljedeći kandidat. Zato se gleda po redu, ne nasumce.

1. Prozori: zatvaraju li se do kraja, ima li kondenzacije na staklu i vlage u uglovima.
2. Grijanje: što je izvor, tko upravlja termostatom i koliko je stan topao u tom trenutku.
3. Voda: tlak u kupaonici, brzina otjecanja, stanje silikona oko kade.
4. Struja: koliko ima utičnica po sobi i gdje je ormarić s osiguračima.
5. Zgrada: stubište, lift, ulazna vrata, poštanski sandučići i oglasna ploča upravitelja.
6. Buka: prozor otvoren jednu minutu govori više nego oglas.

Oglasna ploča u haustoru je najbolji izvor informacija o zgradi. Na njoj piše tko je upravitelj, kad je zadnji put popravljan lift i ima li dugova prema pričuvi. Što pričuva jest i tko o njoj odlučuje, objašnjava tekst Pričuva i upravitelj zgrade.

Na razgledavanju se pita i za susjede, lift i kućni red. Vlasnik koji ne zna tko je upravitelj vjerojatno nije često u zgradi, što je samo po sebi podatak.

Oglasi, agencije i kako se traži

Većina stanova nudi se na velikim oglasnicima, dio preko agencija, a dio nikad ne dođe do oglasa nego se preda preko poznanika. Za dobar stan u traženom kvartu vrijedi imati sva tri kanala otvorena.

Oglas bez fotografije zgrade, bez kata i bez podatka o grijanju obično skriva ono što bi spustilo cijenu. Pitanja o tome postavljaju se prije razgledavanja, da se ne troši put.

Agencija koja naplaćuje proviziju od najmoprimca dužna je za nju izdati račun i navesti je u ugovoru o posredovanju. Provizija se plaća tek kad je ugovor o najmu potpisan, ne pri razgledavanju.

Studenti, obitelji i tko što traži

Studentski najam u Zagrebu ima vlastitu sezonu, od kolovoza do listopada, kad se sobe i manji stanovi oko Savske, Trešnjevke i Novog Zagreba iznajme u nekoliko dana. Izvan te sezone ista soba stoji tjednima.

Obitelji traže dulje ugovore, dvije ili tri godine, i za to su vlasnici skloni dati nižu najamninu. Kraći ugovor uz višu cijenu isplati se samo onome tko zna da odlazi.

Namješteno ili prazno

Većina stanova u Zagrebu iznajmljuje se namještena, često namještajem koji je u stanu od gradnje. Prazan stan traži se dulje i obično uz dulji ugovor, ali dopušta vlastiti namještaj i u pravilu je jeftiniji po kvadratu.

Kod namještenog stana popis stvari u ugovoru štiti najmoprimca: kauč koji je već bio oštećen ne smije se pri iseljenju naplatiti kao nov.

Rokovi, otkaz i produljenje

Ugovor se najčešće sklapa na godinu dana s mogućnošću produljenja. Otkazni rok je obično mjesec dana, ponekad dva, i vrijedi za obje strane. Vlasnik koji želi stan natrag mora poštovati rok jednako kao najmoprimac koji odlazi.

Promjena najamnine unutar trajanja ugovora nije moguća bez pristanka obiju strana. Zato se u ugovor upisuje i pravilo za produljenje, da se u rujnu ne pregovara iznova.

Kućni ljubimci, pušenje i podstanari

Tri stvari oko kojih se najčešće šuti na razgledavanju, a poslije stvaraju problem: ljubimac, pušenje u stanu i mogućnost da se soba dalje iznajmi. Sve tri se upisuju u ugovor, u jednoj rečenici, jer usmeni dogovor nakon godinu dana nitko ne pamti isto.

Vlasnik koji dopušta psa obično traži viši polog, i to je pošteno. Vlasnik koji zabranjuje podnajam ima pravo na to, a najmoprimac koji ga prekrši gubi ugovor bez otkaznog roka.

Prijava prebivališta i pošta

Najmoprimac s prijavljenim ugovorom može na adresi stana prijaviti prebivalište ili boravište. To otvara vrata liječniku, školi i pošti na toj adresi. Vlasnik koji to ne dopušta obično ima razlog koji se tiče poreza, a ne najmoprimca.

Kako prijava adrese ide u praksi i što se sve mora promijeniti nakon useljenja, razrađeno je pod Promjena adrese nakon selidbe.

Najam u Zagrebu nije ni jeftin ni jednostavan, ali je predvidljiv za onoga tko traži papire prije ključeva. Pisani ugovor, provjera vlasnika i zapisnik o stanju stana koštaju sat vremena, a štede polog.

Ovaj tekst prolazi kroz gradske četvrti onako kako ih vidi netko tko traži stan, a ne turist. Bez rangiranja, jer isti kvart jednoj obitelji odgovara, a drugoj ne.

Što je uopće kvart, a što gradska četvrt

Gradska četvrt je službena upravna jedinica s vlastitim vijećem i granicama. Zagreb ih ima sedamnaest, od Donjeg grada do Sesveta, i one određuju koji mjesni odbor, koja pošta i koja škola pripada adresi.

Kvart je nešto drugo: naselje ili dio četvrti koji ljudi zovu jednim imenom, poput Trnja, Knežije ili Špansko. Granice kvarta nitko nije nacrtao, a ipak ih svi znaju. Popis četvrti i njihovih mjesnih odbora vodi Grad Zagreb, i tamo se provjerava kojoj četvrti neka ulica službeno pripada.

Kad se traži stan, misli se u kvartovima. Kad se prijavljuje prebivalište ili upisuje dijete u školu, računaju se četvrti. Obje podjele treba imati u glavi.

Sjever i jug: Sava dijeli grad na dva načina života

Prva podjela je rijeka. Sjeverno od Save je stari grad s ulicama koje su rasle stotinu godina, južno su naselja planirana odjednom, s velikim zelenim površinama između zgrada.

Sjeverni dio ima gušću mrežu tramvaja, više dućana u prizemlju i manje parkirnih mjesta. Južni dio ima šire ceste, garaže uz zgrade i osjećaj da se sve odvija unutar naselja. Kako izgleda život južno od Save, opisuje zasebni tekst Novi Zagreb: što znači živjeti južno od Save.

Nema ispravne strane. Tko radi u centru i nema auto, obično ostaje sjeverno. Tko ima dvoje djece i auto, često završi južno i ne žali.

Centar i starogradnja: Donji grad, Gornji grad, Medveščak

Donji grad je kvart visokih stropova, dvorišta iza haustora i zgrada bez lifta. Stanovi su veliki, sobe prolazne, a grijanje često na plin s vlastitim bojlerom. Parkiranje je najveći problem, jer ulice pripadaju najskupljim zonama.

Gornji grad i Medveščak su tiši, s više zelenila i strmim ulicama. Tramvaj tu ne ide svugdje, pa se računa na uspinjaču, autobus ili hodanje.

Tko uzima stan u starogradnji, plaća blizinu svega, a dobiva i zgradu koja traži pažnju: stubište bez lifta, stare instalacije i pričuvu koja rijetko pokriva sve. Što to znači u svakodnevici, pokriva tekst Zgrada s liftom ili bez.

Zapad: Trešnjevka, Knežija, Vrbani, Špansko

Trešnjevka je najveća zagrebačka četvrt po broju stanovnika. Mješavina je niskih kuća iz prve polovice prošlog stoljeća, radničkih zgrada i novih stambenih blokova.

Ime dolazi od trešanja koje su nekad rasle na tom području. Povijest naselja i njegove granice sažete su na stranici Trešnjevka, uključujući podjelu na sjeverni i južni dio.

Sjeverni dio Trešnjevke, oko Ozaljske i tržnice, ima gradski ritam i tramvaj na svakom koraku. Južni dio prema Jarunu je mirniji, s više novogradnje i jezerom kao dnevnim boravkom.

Knežija, Vrbani i Špansko su gušće naseljeni, s puno mladih obitelji i zgrada građenih od osamdesetih naovamo. Parkiranje je lakše nego u centru, ali daleko od riješenog. Tramvaj vozi do Ljubljanice i Prečkog, dalje prema zapadu ide autobus.

Istok: Maksimir, Peščenica, Dubrava

Maksimir je četvrt s parkom, stadionom i ulicama vila i zgrada iz tridesetih godina. Stanovi su tu među skupljima izvan centra, jer se blizina parka plaća.

Peščenica i Žitnjak su radnički istok grada. Zgrade su solidne, kvartovi funkcionalni, cijene najma niže nego zapadno od Savske. Industrija je dijelom otišla, ali logistika i skladišta su ostali, što se vidi u prometu.

Dubrava, Gornja i Donja, dugo je nosila glas periferije. Danas je to gusto naseljena četvrt s vlastitim centrom, tržnicom i tramvajskim okretištem, u kojoj se za isti novac dobiva kvadrat više nego na zapadu.

Rub grada: Sesvete, Podsused, Stenjevec, Brezovica

Na rubu grada kvadrat je najjeftiniji, a vožnja najduža. Sesvete su po broju stanovnika grad za sebe, s vlastitom željezničkom stanicom, tržnicom i naseljima kuća i novih zgrada koja su rasla bez puno plana.

Podsused i Stenjevec na zapadu imaju vlak i autobus, ali ne i tramvaj. Tko tu živi, računa put na posao u minutama vožnje vlakom do Glavnog kolodvora, a ne u tramvajskim stanicama.

Brezovica i južni rub prema Velikoj Gorici su kvartovi kuća s dvorištem. Tu se ne bira između lifta i stubišta nego između vlastitog auta i dva auta, jer javni prijevoz vozi rijetko.

Obitelj s djecom gleda još dvije stvari

Škola i vrtić upisuju se prema upisnom području, a ono prati gradsku četvrt i ulicu, ne kvart iz oglasa. Prije potpisa ugovora o najmu ili kupnji provjerava se kojoj školi adresa pripada, jer se to poslije ne mijenja lako.

Druga stvar je igralište i park na koji se ide pješke, bez prelaska glavne ceste. Novi Zagreb i Maksimir tu prednjače, centar zaostaje, a Trešnjevka ovisi o ulici.

Tri pitanja koja odlučuju više od imena kvarta

Koliko traje put na posao

Zagreb je grad tramvaja. Kvart s tramvajskom stanicom na pet minuta hoda vrijedi više od kvarta s lijepim imenom i autobusom svakih dvadeset minuta. Linije, trase i vozni redovi drže se na stranicama ZET-a, a najbolji test je vožnja u osam ujutro, ne u nedjelju popodne.

Tko vozi auto, gleda drugačije: prilaz na Slavonsku, Zagrebačku aveniju ili obilaznicu. Kvart uz brzu cestu jutrom se prazni brže nego kvart u centru.

Gdje stoji auto

U centru i na Trešnjevci auto stoji na ulici, u zoni, uz mjesečnu povlaštenu kartu. U novijim naseljima često postoji garaža uz zgradu, ali se mjesto kupuje ili iznajmljuje zasebno. Kako funkcioniraju zone i povlaštene karte, razrađuje tekst Parkiranje za stanare.

Kakva je zgrada

Stara zgrada u centru znači visoke stropove i prozore, ali i stubište, vlagu i stare instalacije. Zgrada iz sedamdesetih znači lift i centralno grijanje, uz tanke zidove. Novogradnja znači garažu i izolaciju, uz manje kvadrate i višu cijenu.

Kako se cijene razlikuju po kvartovima

Tablica prikazuje što se u pojedinim kvartovima najčešće dobiva za novac, bez brojeva, jer se oni mijenjaju brže od teksta.

Stvarne cijene najma po kvartovima i što se sve provjerava prije potpisa ugovora obrađuje tekst Najam stana u Zagrebu. Ovdje vrijedi samo jedno pravilo: razlika između najskupljeg i najjeftinijeg kvarta za isti stan lako prelazi trećinu cijene.

Ono što se vidi tek nakon useljenja

Nekoliko stvari nijedan oglas ne spominje. Prva je buka: tramvajska pruga ispod prozora čuje se od pet ujutro do ponoći, a kafić u prizemlju ljeti radi do jedan. Drugi je smjer prozora, jer stan okrenut na jug u starogradnji bez izolacije ljeti postaje pećnica.

Treća je zgrada kao zajednica. Tko je upravitelj, koliko iznosi pričuva i je li fasada obnovljena, saznaje se na razgledavanju jednim pitanjem, a poslije se to plaća godinama.

Četvrta je tržnica i dućan u blizini. Zagreb je grad u kojem se u većini kvartova još kupuje na tržnici, a kvart bez nje to osjeti.

Praktičan redoslijed odluke

1. Odrediti tri kvarta koji odgovaraju putu na posao, ne jedan.
2. U svakom provjeriti tramvaj ili prilaz autu u jutarnjem satu.
3. Riješiti pitanje auta prije stana, ne poslije.
4. Gledati zgradu jednako pažljivo kao stan.
5. Tek onda uspoređivati cijene po kvartovima.

Zagreb ima stanovnika iz svakog dijela Hrvatske i svaki je došao s idejom o tome gdje se mora živjeti. Većina nakon nekoliko godina završi u kvartu koji nije bio na početnom popisu.

Tramvaj i parkiralište presude umjesto imena. Grad kao cjelinu, s podjelom na četvrti i naselja, opisuje članak Zagreb na hrvatskoj Wikipediji, a ostatak se nauči hodanjem.

Ovaj tekst objašnjava što u zagrebačkoj selidbi stvarno stvara trošak, kako se to unaprijed vidi i gdje prestaje selidba s prijateljima i počinje posao za ekipu s kombijem.

Udaljenost je najmanji trošak

Zagreb je od zapada do istoka dug tridesetak kilometara, ali se većina selidbi odvija unutar deset. Kombi tu udaljenost prijeđe za pola sata, a puni se i prazni po sat i pol na svakoj strani.

Zato se cijena selidbe u gradu računa po satu ekipe, ne po kilometru. Sat u kojem kombi stoji ispred zgrade dok se nosi po stubištu košta isto kao sat vožnje.

Kad se to razumije, jasno je zašto isti stan iz jedne zgrade izlazi u tri sata, a iz druge u šest.

Kat i lift: gdje se cijena lomi

Zgrada s liftom u koji stane ormar i visoko prizemlje s tri stepenice su najjeftiniji slučaj. Sve se nosi ravno, a kombi stoji na deset metara od vrata.

Zgrada iz sedamdesetih ima lift, ali uzak. Kauč i ormar idu stubištem, kutije liftom. To dodaje sat, ne dva.

Starogradnja u Donjem gradu je drugi svijet. Četvrti kat bez lifta, stubište koje skreće dvaput, haustor s pragom i dvorište u koje kombi ne ulazi. Tu ista količina stvari traži dvostruko više vremena i najmanje dvoje ljudi po komadu namještaja.

Ono što stubište čini ili lomi je zavoj. Ravno stubište od pet katova nosivo je. Stubište s uskim podestom na kojem se ormar mora okrenuti često znači rastavljanje na podestu, s alatom u ruci.

Pristup zgradi i parkiranje kombija

Drugi veliki trošak je mjesto na kojem kombi stoji. U Novom Zagrebu i Dubravi kombi staje uz ulaz i nitko ne pita. U centru staje u zoni, na pješačkoj ili na kolniku s dvije trake, i tu počinju problemi.

Uobičajene zone, tarife i pravila stajanja u centru stoje na stranicama Zagrebparkinga, a kombi u zoni plaća kao svako drugo vozilo, po satu, cijelo vrijeme dok se nosi. Za kombi koji mora stajati na pješačkoj zoni ili zauzeti dio kolnika potrebno je odobrenje grada.

Takvo odobrenje, zauzeće javne površine, izdaje Grad Zagreb preko nadležnog ureda i traži se unaprijed, ne na dan selidbe. Postupak i rokove opisuje tekst Zauzeće javne površine za selidbu.

Bez odobrenja se u centru nosi s druge strane ulice, preko tramvajske pruge, ili se kombi seli svakih pola sata. Oboje se plaća u satima ekipe.

Kućni red i upravitelj

Zgrade s upraviteljem imaju kućni red koji određuje kad se smije nositi, smije li se koristiti lift za namještaj i mora li se lift zaštititi. U nekim zgradama predstavnik suvlasnika traži najavu dan ranije.

Što upravitelj i predstavnik suvlasnika smiju tražiti od stanara, a što ne, objašnjava GSKG na stranici o odnosu upravitelja, predstavnika i suvlasnika. Selidba u nedjelju ujutro u zgradi sa strogim kućnim redom završi svađom, a svađa također traje.

Termin: zašto zadnji dan u mjesecu košta više

Najam u Zagrebu najčešće počinje prvog i završava zadnjeg dana u mjesecu. Zato se te dvije subote svi sele, a kombiji i ekipe su zauzeti tjednima unaprijed.

Selidba usred mjeseca, radnim danom, dobiva bolji termin i često nižu cijenu. Tko može, pregovara s najmodavcem o tjednu preklapanja, jer taj tjedan vrijedi više nego što košta.

Drugi skupi slučaj je selidba stisnuta između dvije primopredaje: stari stan predaje se u podne, novi preuzima u četiri. Tu nema mjesta za grešku, a svaka greška se plaća u satima čekanja s punim kombijem.

Koliko toga stvarno ide u kombi

Prosječan dvosobni stan u Zagrebu stane u jedan veći kombi s dvije vožnje ili u kamion s jednom. Trosobni stan s obitelji traži kamion ili tri vožnje kombija.

Koliko vozilo smije težiti da se vozi s običnom dozvolom i kako se teret mora osigurati, propisuje Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. To je razlog zašto veći tereti idu kamionom s profesionalnim vozačem, a ne posuđenim kombijem do vrha.

Količina se ne mjeri kutijama nego komadima namještaja koji se ne rastavljaju: kauč, madrac, hladnjak, perilica, ormar. Svaki od njih traži dvoje ljudi i mjesto u kombiju koje se ne može popuniti kutijama.

Selidba s prijateljima ili s ekipom

Selidba s prijateljima ima smisla kad zgrada ima lift, kombi se može posuditi i nema komada težeg od hladnjaka. Trošak je gorivo, ručak i dan koji svi odvoje.

Ekipa s kombijem ima smisla u tri slučaja: četvrti kat bez lifta u centru, termin stisnut između dviju primopredaja i namještaj koji se mora rastaviti i ponovno sastaviti.

U tim slučajevima dvoje ljudi koji to rade svaki dan, s fiksnom satnicom i vlastitim kombijem, potroše manje sati nego četvero prijatelja. I ništa ne polome, što se na kraju dana također računa.

Cijena po satu ekipe od dvoje ljudi s kombijem u Zagrebu kreće se u desecima eura. Cijeli dvosobni stan bez lifta obično završi u nekoliko stotina eura.

To su okvirni brojevi koji ovise o sezoni, katu i količini. Ponuda vrijedi tek kad je izračunata za konkretnu zgradu, s poznatim stubištem i mjestom za kombi.

Pakiranje koje štedi sate na oba kraja

Sat ekipe najbrže se troši na stvari koje nisu bile spremne: ladice pune sitnica, police s knjigama koje nitko nije spakirao, ormar koji se rastavlja dok kombi čeka.

Kutija ima smisla samo ako je zatvorena i ako na njoj piše soba u koju ide. Kutije bez oznake u novom stanu završe na hrpi u hodniku, a hrpa se raspakirava tjednima.

Teški predmeti idu u male kutije, lagani u velike. Knjige u kutiji od banane još se nose, knjige u kutiji od televizora ne nosi nitko.

Stvari koje traže poseban dogovor

Pianino, veliki akvarij, sef i staklena vitrina ne idu u standardnu ponudu. Za njih se traži ekipa koja ih je već nosila, ponekad s remenjem i kolicima, a cijena se dogovara zasebno.

Biljke, vino i sve što ne podnosi hladnoću ili vrućinu voze se odvojeno, u autu, ne u kombiju koji stoji na suncu dok se nosi ostalo.

Perilica se prije vožnje osigurava transportnim vijcima ako ih još ima, a hladnjak se nakon vožnje ostavlja da stoji nekoliko sati prije uključivanja. Obje su sitnice koje se zaborave upravo na dan selidbe.

Selidba iz kuće u stan i obrnuto

Tko se seli iz kuće na rubu grada u stan u centru, obično vozi previše. Garaža, podrum i tavan kuće stanu u kombi, ali ne stanu u stan od šezdeset kvadrata s jednom ostavom.

Zato se prije selidbe rješava što ostaje, što se prodaje i što ide u reciklažno dvorište. Kombi koji vozi stvari koje će za mjesec dana ionako otići plaća se dvaput.

Što se rješava tjedan prije i tjedan poslije

Selidba nije samo dan s kombijem. Tjedan prije rješava se termin s upraviteljem, parkiranje kombija i rastavljanje namještaja koji ne stane u lift.

Tjedan poslije rješava se sve što ima adresu: prebivalište, struja, plin, voda, banka i pošta. Taj popis, s rokovima i uredima, obrađuje tekst Promjena adrese nakon selidbe.

Sažetak: što diže, a što spušta cijenu

Tablica razvrstava najčešće okolnosti zagrebačke selidbe prema tome dodaju li sate ili ih štede.

Kvart u koji se seli određuje i sve nakon selidbe: tramvaj, parkiranje i tip zgrade. Kako se kvart bira prije nego što se stan uopće traži, pokriva Kvartovi Zagreba.

Selidba po Zagrebu nije logistika na velike udaljenosti nego na male visine. Tko izmjeri stubište prije nego što izmjeri kilometre, ne plaća sate koje nije planirao.