Kvartovi i grad · 15. 9. 2026.

ZET bez zbrke: karte, zone, noćne linije i prigradski gradovi

Zagrebački javni prijevoz vozi tramvajem, autobusom i uspinjačom, a sve to vodi jedno gradsko poduzeće. Tko dolazi iz manjeg grada, u prvom tjednu se zbuni oko dvije stvari: koju kartu kupiti i vrijedi li ona i u autobusu koji vozi izvan grada.

Ovaj tekst objašnjava sustav onako kako ga koristi netko tko u Zagrebu živi, a ne netko tko dolazi na vikend: karte po trajanju, pretplatu, zone prema prigradskim gradovima i noćnu mrežu.

Tko vozi i što vozi

Tramvajska mreža pokriva središnji dio grada i glavne pravce prema zapadu, istoku i jugu preko Save. Autobusi voze tamo gdje tramvaj ne ide: brežuljke na sjeveru, rubne kvartove, Novi Zagreb izvan glavnih pravaca i prigradske općine.

Vozni redovi, trase i sve promjene drže se na stranicama ZET-a, gdje su i obavijesti o radovima zbog kojih tramvaj mjesecima vozi drugom trasom. Aplikacija pokazuje stvarne dolaske, što je u Zagrebu korisnije od voznog reda.

Uspinjača spaja Donji i Gornji grad i vozi na istu kartu kao tramvaj. Vožnja traje minutu, a red za nju ljeti dulje.

Karte po trajanju, ne po vožnji

Karta u Zagrebu vrijedi određeno vrijeme od trenutka poništavanja, ne za jednu vožnju. U tom vremenu se presjeda koliko god puta treba, u bilo kojem smjeru, tramvajem i autobusom.

Postoje karte za kraću vožnju od pola sata, za dulju od sat i pol i dnevna karta koja vrijedi do kraja dana.

Cijene se mijenjaju odlukom Gradske skupštine, pa se aktualni iznos gleda na stranici prijevoznika. Tekst napisan prije te odluke nužno zaostaje.

Karta se poništava odmah po ulasku, na validatoru uz vrata. Karta u džepu koja nije poništena računa se kao da je nema.

Gdje se karte kupuju

Papirnate karte prodaju se na kioscima i u prodajnim mjestima prijevoznika. Elektronička karta puni se na plastičnu ili virtualnu karticu, a pojedinačna vožnja plaća se i preko mobilne aplikacije ili porukom, što je najbrže za nekoga tko vozi rijetko.

Vozač u tramvaju ne prodaje karte. U autobusu na prigradskim linijama katkad prodaje, ali to se ne računa kao pravilo.

Pretplata: kad se isplati

Tko vozi svaki radni dan, uzima mjesečnu pretplatu na osobnoj kartici. Isplati se već kod dvadesetak vožnji mjesečno, a dolazi u verzijama za zaposlene, studente, učenike i umirovljenike, s različitim cijenama i uvjetima.

Za studentsku i učeničku pretplatu traži se potvrda o upisu, za umirovljeničku rješenje o mirovini. Godišnja pretplata jeftinija je od dvanaest mjesečnih, ali se plaća odjednom.

Kartica se vezuje uz osobu i ne posuđuje. Kontrola je uspoređuje s osobnom iskaznicom, a kazna za tuđu kartu jednaka je kazni za vožnju bez karte.

Zone: grad i prigradski gradovi

Područje Grada Zagreba je jedna zona i u njoj vrijedi obična karta. Prigradske linije koje voze u Zaprešić, Samobor, Veliku Goricu, Dugo Selo i okolna mjesta prelaze u drugu zonu, i za vožnju preko granice treba karta koja pokriva obje.

Granice zona prate administrativne granice grada, koje određuje Grad Zagreb, a ne osjećaj gdje grad prestaje. Sesvete su unutar gradske zone, Velika Gorica nije, iako su obje jednako daleko od centra.

Tko živi u prigradskom gradu i radi u Zagrebu, uzima pretplatu za dvije zone. Kako izgleda dnevna vožnja iz okolice, opisuje tekst Preseljenje u okolicu.

Noćne linije

Noću, otprilike od ponoći do četiri ujutro, dnevna mreža stane i voze noćne linije s vlastitim brojevima. Voze rjeđe, svakih pola sata ili sat, i pokrivaju glavne pravce, ne svaku ulicu.

Noćna karta vrijedi za tu vožnju i kupuje se unaprijed ili u vozilu, ovisno o liniji. Tko se noću vraća iz centra na rub grada, provjerava noćnu liniju prije izlaska, jer se zadnji dnevni tramvaj ne čeka.

Vlak kao dio gradskog prijevoza

Prigradski vlak vozi kroz grad od Podsuseda do Sesveta i dalje, sa stanicama na Zapadnom i Glavnom kolodvoru. Za stanovnike zapadnog i istočnog ruba to je najbrži put u centar, brži od tramvaja.

Vlak vozi željeznički prijevoznik, ne gradsko poduzeće, pa karta za tramvaj u vlaku ne vrijedi. Postoji zajednička pretplata koja pokriva oboje i isplati se svakome tko vlak koristi svaki dan.

Bicikl, romobil i što se smije unijeti

Sklopivi bicikl i romobil unose se u tramvaj kad nije gužva, obični bicikl ne. Dječja kolica ulaze na srednja vrata i imaju mjesto nasuprot njih, a psi na povodcu s brnjicom voze se uz kartu za životinju.

Ljeti se dio stanovnika prebaci na bicikl, jer je grad ravan i biciklističke staze pokrivaju glavne pravce. Zimi se vraćaju u tramvaj, pa je pretplata u studenom tražena.

Kontrola i kazne

Kontrolori ulaze bez najave, najčešće u parovima, i pregledavaju karte na validatoru ili na uređaju. Vožnja bez karte naplaćuje se na licu mjesta ili se izdaje nalog za plaćanje, a iznos je višestruko veći od dnevne karte.

Karta kupljena u aplikaciji vrijedi od trenutka kupnje, ne od ulaska. Kupnja u trenutku kad kontrolor uđe ne prolazi.

Kako se sustav koristi u praksi

1. Aplikacija s dolascima uživo, ne papirnati vozni red.
2. Mjesečna pretplata za svakoga tko vozi radnim danom.
3. Dvije zone za prigradski grad, jedna za Sesvete i Novi Zagreb.
4. Noćna linija provjerena prije izlaska.
5. Karta poništena pri ulasku, svaki put.

Kvart se u Zagrebu često bira upravo prema tramvaju, pa tekst Kvartovi Zagreba počinje od pitanja koliko traje put na posao. Tko ima auto, uz tramvaj rješava i parkiranje, što je zasebna priča pod Parkiranje za stanare.

Sustav je jednostavniji nego što izgleda prvog tjedna: jedna karta, vrijeme umjesto vožnje, jedna zona za grad. Sve ostalo su iznimke koje se nauče kad zatrebaju.