Uređenje · 25. 10. 2026.

Mali stan u centru: kako se dobiva prostor bez rušenja zidova

Garsonijera od trideset kvadrata u Donjem gradu ima nešto što stan od šezdeset kvadrata u novogradnji nema: tri i pol metra visine.

To je trećina volumena koja u tlocrtu ne piše, a u praksi je jedina rezerva prostora koju mali stan u centru ima.

Ovaj tekst opisuje kako se u takvom stanu dobiva prostor bez ikakvih dozvola i bez rušenja: visinom, nišama, namještajem krojenim po sobi i nekoliko zahvata koji ne diraju konstrukciju.

Što se smije bez papira

Sve što ne dira nosive zidove, fasadu, zajedničke instalacije i vanjski izgled zgrade radi se bez dozvole: namještaj, galerija koja se oslanja na vlastitu konstrukciju, pregradni zid od gipsanih ploča, nova kupaonska oprema na istim priključcima, vrata i pod.

Granicu između uređenja i građenja povlače propisi o jednostavnim radovima, koje donosi Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Rušenje zida, spajanje sa susjednim stanom i otvaranje prozora prelaze tu granicu i traže projekt, što za mali stan rijetko ima smisla.

Zato se u malom stanu prostor ne dobiva rušenjem nego slaganjem. Sve što slijedi ostaje unutar te granice.

Visina: galerija i ormar do stropa

U stanu s visinom od tri metra i više krevet ide na galeriju, a ispod njega radni stol, ormar ili sjedenje.

Galerija se radi kao samostalna konstrukcija od drva ili čelika, oslonjena na pod i pričvršćena za zid samo protiv klimanja. Tako ne opterećuje strop susjeda i ne traži statički račun zgrade.

Ispod galerije treba najmanje metar i devedeset za hodanje, iznad nje dovoljno da se sjedi u krevetu. To u praksi znači stan s visinom od tri metra i dvadeset naviše, što je u starogradnji pravilo.

Ormar do stropa u istom stanu daje trećinu više prostora za odlaganje na istoj površini poda. Gornja trećina služi za ono što se rijetko vadi, a dohvaća se ljestvama koje stoje u ormaru.

Niše, dimnjak i mrtvi kutovi

Stari stanovi imaju niše uz dimnjačke zidove, udubljenja iza vrata i kutove uz prozor koje nijedan kataloški modul ne popunjava.

Svaki od tih kutova je prostor koji se dobiva samo namještajem krojenim na tu mjeru: polica u niši od pedeset dva centimetra, ormar uz dimnjak, klupa s ladicama pod prozorom.

Takav namještaj mjeri i radi stolar na licu mjesta, na točne dimenzije sobe, jer se u stanu gdje svaki centimetar vrijedi ne ostavlja razmak od deset centimetara sa strane. Kako se ponuda za takav rad čita i uspoređuje, razrađuje tekst Stolar u Zagrebu.

Okov u takvom namještaju radi više nego u velikom stanu: podizni mehanizmi za gornje elemente, vodilice s punim izvlačenjem za duboke ladice u niši, sklopivi stolovi.

Mehanizme za takve slučajeve, s nosivostima i kutovima otvaranja, proizvodi Blum, a stolar ih bira prema tome što u element ide, ne prema katalogu.

Tablica prikazuje mjesta u malom stanu na kojima se prostor najčešće dobiva i čime.

Vrata koja kradu prostor

Obična vrata koja se otvaraju u sobu zauzimaju gotovo kvadrat poda koji ne može ničemu služiti. U malom stanu se zamjenjuju kliznim vratima uz zid ili u zidu, ili se krilo okreće da se otvara u hodnik.

Vrata u zidu traže pregradni zid od gipsanih ploča s kasetom, što se radi bez dozvole ako zid nije nosiv. Klizna vrata uz zid traže samo vodilicu i zid uz koji krilo stane otvoreno.

Kuhinja u jednoj liniji i kupaonica bez kade

Kuhinja u malom stanu ide u jedan zid, s elementima do stropa i aparatima manjih dimenzija. Perilica ide ispod radne ploče ili u kupaonicu, a hladnjak u visoki element, gdje iznad njega ostaje ostava.

Kupaonica s kadom u malom stanu gubi kvadrat koji tuš kabina s odvodom u podu vraća. Zamjena kade tušem na istim priključcima ne traži dozvolu, a radi je vodoinstalater i keramičar u nekoliko dana.

Perilica u kupaonici ide na zid iznad stroja za sušenje ili na policu iznad zahoda, gdje u starim kupaonicama ostaje metar visine koji nitko ne koristi.

Svjetlo i boja umjesto kvadrata

Stan koji se čini većim nije nužno veći. Prozor bez teških zavjesa, svijetli pod u jednom komadu kroz cijeli stan i zidovi u istoj svijetloj boji vizualno spajaju prostor koji je fizički podijeljen.

Ogledalo na cijelom zidu hodnika udvostručuje ga, a rasvjeta u više točaka umjesto jedne lampe na stropu daje sobi dubinu. Ništa od toga ne košta koliko kvadrat u centru.

Ostava, podrum i ono izvan stana

Mali stan u starogradnji često ima podrumski boks ili tavanski prostor koji u oglasu nitko ne spominje. Kovčezi, sezonske gume i sve što se vadi dvaput godišnje idu tamo, ne u ormar.

Tko podrum nema, u hodniku zgrade ili na podestu ne ostavlja ništa, jer kućni red i vatrogasni propisi to zabranjuju, a upravitelj to uklanja bez pitanja.

Namještaj koji radi dva posla

Krevet s podiznim mehanizmom čuva ispod sebe posteljinu i zimsku odjeću. Stol koji se sklapa uz zid oslobađa sobu danju, a klupa s ladicama pod prozorom je sjedenje i ormar u istom kvadratu.

Svaki komad koji radi samo jedan posao u malom stanu je luksuz, a luksuz se u centru plaća po kvadratu.

Radijator ispod prozora u starogradnji krade još pola kvadrata; zamjena niskim modelom u istoj širini vraća ga, a klupa preko njega s rešetkom za zrak vraća i sjedenje.

Kad ipak treba arhitekt

Galerija koja se oslanja na zid, spajanje kuhinje i sobe rušenjem pregrade za koju se ne zna je li nosiva, ili premještanje kupaonice u drugi dio stana traže nekoga tko računa opterećenja i crta instalacije. Za mali stan to je obično nekoliko sati posla, ne mjeseci.

Ovlaštenog arhitekta ili inženjera za takav posao nalazi se u imeniku Hrvatske komore arhitekata, gdje se provjerava ovlaštenje. U starogradnji je to vrijednije nego u novogradnji, jer nacrt zgrade iz devetstotih ne odgovara stanju nakon stotinu godina pregradnji.

Što se u starim zagrebačkim stanovima smije raditi bez papira, a što traži dozvolu i konzervatora, pokriva tekst Uređenje stana u zagrebačkoj starogradnji.

Mali stan u centru ne postaje veći, ali postaje dovoljan. Visina, niše i namještaj koji je napravljen za tu sobu, a ne za bilo koju, daju ono što bi u novogradnji stajalo dvadeset kvadrata više.